Malo je bandova na ovim prostorima koji su kao pojedinci uložili toliko da bi bili prepoznatljivi kao što smo morali mi.
Sve od nule, jer kao pojedinci smo bili nepoznati, a kao band pogotovo, tako da je svaka svirka 100% pogonsko gorivo za svakoga
od nas. Osim toga, rođeni smo i živimo u različitim gradovima, pa i državama, a sa time imamo i totalno drugačije glazbene uzore ili shvaćanja o glazbi,
Možda najteži dio od svega, što smo svi do jednoga različitih karaktera ali ti različiti karakteri su sigurno pridonijeli da osim međusobnih
kompromisa, jedino bavljenje glazbom može odrediti naš put, jer kada karakterno i glazbeno spojite 'punkera', 'metalca', 'narodnjaka',
'tamburaša', 'rockera' i 'zabavnjaka', možete zaista očekivati svašta, a mi smo sa time bili na dobitku, jer smo mogli pratiti sve glazbene
pravce podjednako.
Kao djeca smo pohađali različite glazbene škole, 'skidajući' sve što dođe pod ruke
i fascinirani glazbom općenito, koristili smo svaku moguću prigodu nabaviti poneki vinil iz inozemstva.
Tako su neki od nas, već sa trinaest godina, bili članovi ponekih školskih bandova, a večina nas je već bila dovoljno ozbiljna da sa
šesnaest godina zasviramo sa iskusnim 'matorcima' i po prvi puta se uhvatimo u koštac sa ozbiljnim repertoarom.
Tu je sudbina definitivno umiješala prste za svakog od nas i gurnula nas u 'vatru', gdje smo odmah morali znati svirati pjesme
koje do tog trenuka nikad nismo ni čuli, jer je naspram danas, do snimaka bilo jako teško doći.
Želja i strast za sviranjem oduvijek „kuha“ u nama i nije popustila do danas. Compasss band je baš trebao takve glazbenike
kakvi jesmo, što je zaokružio današnju postavu benda kakvim ga i danas gledate.
Nikad nismo patili od izuzetne reputacije, nama je bila i ostala čast sudjelovati. Nismo opterećeni biti uzorima nebrojenim
gitaristima ali trebalo bi puno vremena nabrajati sve projekte koje smo obogatili svojom svirkom. Naš pogled je uvijek prema
usavršavanju, da li glazbenom ili tehničkom smislu'.
Zanimljivo je da se do 2018. godine nismo poznavali, niti smo išli u istu školu, a sudbina nas je toliko povezala, pogotovo
sa energičnim načinom sviranja i talentom za brzo shvaćanje. Imali smo oduvijek ton i stil točno kakav je trebao i već
u prvoj godini postojanja smo stvorili novo poglavlje u nadamo se, nedovršenoj priči regionalnih bandova.
Ogromna je hrabrost ili ludost bila stvoriti band i probati se nametnuti u Hrvatskoj koja je 'krcata' velikim bendovima i to bez
imalo reputacije, a nama je to uspjelo, pogotovo kada su u band došli Damir i Dalibor. Ta 'svježa krv' koju su njih dvojica
donijela, pomogla je Compasss bandu da otvori još bolje i jače poglavlje. Trebalo je neko vrijeme da se sve posloži i da
stvorimo današnji Compasss band i da pariramo najboljima.
U Compasss-u smo svi pronašli svoje glazbeno zadovoljstvo, ono o čemu smo maštali slušajući ploče 70ih i ranih 80ih. Od prve svirke
je nekima od nas prošlo skoro 30 godina. Svo to vrijeme imali smo priliku surađivati s puno istaknutih glazbenika, a adrenalin kao imperativ
nam je dao da istrčimo pravi pravcati maraton i to mnogo puta u nepoznato.
Danas ćete nas ipak sresti na manje ekstremnim mjestima, nego nekih godina ali glazba je ono što nas istinski ispunjava i
glazbu želimo živjeti minimalno do posljednjeg daha, ...
Za nas će i naše obitelji reći da smo se rodili sa instrumentima, za koje se trudimo da usvoje ili naslijede barem minimalnu
ljubav prema glazbi. U kući su nam uvijek postavljeni instrumenti, ..., ili za vježbu ili sa nadom da će se naši klinci motati
oko njih. Neki od naših sinova i kćeri su već sa šest godina bili male senzacije, a neki klinci bi čak mogli danas zamjeniti
oca u bendu.
Da li ćemo u tim našim naumima uspjeti, vidjet ćemo ali smo sigurni da smo mnogim generacijama uspjeli postaviti temelj da je glazba
neodvojivi dio njihovih života. S njom će sigurno, barem u mislima, obići svijet i dobro se 'razgibati'.